Dežurna čula,  I to je Srbija

Ubice dece

Dva mlada života ugašena su na svirep način za kratko vreme. Za ubistvo petnaestogodišnje Tijane Jurić javnost je saznala 13 dana nakon njenog nestanka, a juče je usledio još jedan šok. U stanju raspadanja pronađeno je telo godinu dana mlađe Ivane Podrašić, kojoj se trag izgubio pre dva meseca.

Čak i ljudii najtvrđeg srca nisu imuni na dečje suze, pa ipak ima onih koji hladno i bezobrzirno, bez trunke kajanja mogu da oduzmu nečiji život.

Kakvi su to monstrumi koji ubijaju decu? Ko su ljudi koji žive među nama a spremni su na gnusne zločine? Koliko je izopačen čovek koji ubije devojčicu pa nastavi da živi kao da se ništa nije dogodilo?

Ovo su pitanja za psihijatre i druge stručnjake. Za nas, kao društvo, samo je jedno: hoćemo li dozvoliti da život deteta vredi manje od života monstruma.

Ubistvo Tijane Jurić priznao je Dragan Đurić, mesar iz Surčina. Ubica je pre svirepog zločina popio nekoliko pića. Devojčicu je udario automobilom. Umesto da joj pomogne, ubacio ju je u auto i odvezao na lokaciju 23 kilometra udaljenu od Bajmoka, gde ju je i ubio. Njeno telo ostavio je u improvizovanom grobu na napuštenoj deponiji. I nakon toga nastavio da ide na posao, igra se sa sestrićima, druži sa prijateljima, stavlja fotke na fejsbuk.

Ni trunke kajanja nema ni drugi ubica, višestruko osuđivani, pa čak i za ubistvo, Darko Kostić iz Beograda. Kostić je Ivanu Podrašić silovao, a potom udario motikom u glavu, zavio u ćebe i sunđer i zakopao u iznajmljenoj kući u Rakovici. Telo je pronađeno ispod nanosa zemlje koji je sprala kiša.

Ubica je 16. septembra, dve nedelje nakon što je silovao i ubio devojčicu, postavio fotografiju gde se smeje i pozira u beogradskom prevozu.

Šta raditi, kako kazniti ove svirepe, bezdušnike? Za roditelje ubijenih devojčica utehe nema, decu im niko i ništa ne može vratiti.

Nakon Tijaninog ubistva na društvenim mrežama pokrenute su inicijative za ponovno uvođenje smrtne kazne. Poslednja smrtna presuda u Srbiji izvršena je 92. godine i to u gradu koji je neraskidivo vezan i sa slučajem Tijane Jurić – u Somboru, zbog ubistva šestogodišnje devojčice. Smrtne presude u Srbiji izricane su do 2001.godine. Dve godine kasnije naša zemlja postala je članica Saveta Evrope i ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, pa je smrtna kazna ukinuta.

Iako u principu mislim da niko nema prava da oduzme ljudski život i da doživotna robija može biti i te kako drakonska kazna, ubistva Tijane i Ivane su me pokolebala. Svirepi zločini, bez kajanja.U ovakvim slučajevima vratila bih smrtnu kaznu. I kao čovek i kao roditelj. Ubice dece ništa drugo i ne zaslužuju.

IZVOR FOTOGRAFIJE:  www.lrytas.lt

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *